Riječ osnivača
Kroz dugogodišnji rad sa ljudima susrećala sam se sa ljudima koji imaju najrazličitije poteškoće i probleme. Svjedočila sam brojnim borbama koje su vodili pojedinci, ali i njihove porodice. Od svega što sam vidjela rekla bih da je najveća bol koja čovjeka može zateći bolest djeteta ili člana porodice. A najteža misao ona koja se odnosi na to šta će biti sa njim, kada roditelji ili srodnici više ne budu živi, ili ne budu u mogućnosti da se adekvatno pobrinu za njegove potrebe.
Tu su i najveći mali.
Najmoćniji nemoćni.
Najhrabriji slabi.
Borba sa bolešću člana porodice ili smetnjama u razvoju djeteta teret je koji roditelji i porodica sami ne mogu nositi, ma koliko da su ostvareni, materijalno obezbijeđeni, snažni.
Njihove realne potrebe su nevidljive. Nepriznate. Neostvarene.
Za komšije, poznanike, prolaznike, sistem.
Mišljenja sam da u Crnoj Gori sistem (zdravstveni, obrazovni, socijalni) nije obezbjedio dovoljnu podršku za normalno funkcionisanje ove populacije, njihovih roditelja i članova porodice.
Fondacija “Lovćenska vila” nastala je iz čiste želje i namjere da se pomogne tim ljudima.
Da im se obezbijedi podrška koju nijesu imali, kako bi živjeli bar za nijansu lakši, smisleniji i dostojanstveniji život.
Nastala je iz uvjerenja da samo kad se udružimo možemo mijenjati stvari na bolje. I da je solidarnost najbolji lijek, kojim kada pomažemo pojedince, liječimo društvo u cjelosti.
Zato vas pozivam da budete dio ove misije, i da je podržite donirajući onoliko koliko ste u mogućnosti.
I ne zaboravite da naše malo drugome nekada zaista može značiti puno!